achuisle

https://www.sibenik.in/sibenik/loretta-ima-28-godina-cetvero-djece-i-uspjesan-posao-u-sibeniku-zasto-bih-se-zatvarala-u-neke-kutije-kada-mi-volja-probija-sve-zidove/?fbclid=Iwb21leARwygpjbGNrBHDKBWV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkDDM1MDY4NTUzMTcyOAABHlWY-RT0_EmkEUN3wIC1Y0ONUHbI0FX2t_zoYSzmWGj3uH9d7awMvhJVo7GN_aem_tu2SFKSA_4HqgClGH7CmLA Je li se ovako stavlja link za članak? Nešto mi ovo bezveze dugačko. Prvo da kažem, uvijek je lijepo pored toliko negativnih događaja koji bombarduju sa svih strana svakodnevno, pročitati o nečemu lijepom. Jedino sa čime imam problem je da ova žena sav svoj uspjeh smatra da duguje svojoj “volji koja probija zidove”, što…

Nastavi čitanje →

E, ako ti još jednom ponovim da odradiš toito… Kad više ne znam šta da radim, izgovorim magičnu prijetnju maglom. Uvijek upali i nikad ne moram ponoviti još jednom. Ne daj Bože da me nekad pusti da završim tu rečenicu, jer tačno nemam ništa smišljeno.

Nastavi čitanje →

Jedan od najdražih romantičnih filmova koje sam pogledala je snimljen po knjizi imena iz naslova. Knjigu sam počela ali nisam uspjela pročitati jer mi je sva radnja poznata pa mi nekako nije bilo to to. Radije bih da sam prvo pročitala knjigu, onda ne bih imala problem da pogledam film mada bi mi tada knjiga…

Nastavi čitanje →

Dvoje ljudi su u braku oko 5-6 godina, nazvat ću ih Sanela i Fudo. Fudina djevojka od prije braka – nek se zove Amra – koja je inače također udata, rodila je dijete za koje sama tvrdi da je Fudino. Čuju se i viđaju godinama, iako Amra ostaje sa mužem a Fudo sa svojom ženom….

Nastavi čitanje →

Ovih dana ne razmišljam previše, ne očekujem mnogo, živim za danas i uživam u suncu koliko se da. Uživam u naspavanosti, nakon nekih godinu i pol. I dalje mi se noći isprekidaju na dva-tri dijela, beba je bila bolesna 5 dana pa je bilo i vanrednih buđenja ali po danu je bukvalno – kad beba…

Nastavi čitanje →

I onda neki kažu, pa za kakva se prava žene više bore. I onda neki kažu, kako su postale zmije, kako neće da šute, kako je danas više razvoda nego ikad jer su žene “svakakve”. I onda neki kažu, našminkala se i utegnula, prosto izaziva da je neko siluje. I onda neki kažu, pa sama…

Nastavi čitanje →

Pa, dokle ćemo čekati to proljeće ove godine? Stvarno nema smisla više. Smrzla sam se zadnja dva dana. Još po nekoj nesreći, gdje god otputujem, dočekaju me snjegovi i ledene kiše, a ja striktno planirala da ću ići kad otopli u aprilu i maju. Ponijela gospođa najtanju duksericu, e baš sam se provela. Sjećam se…

Nastavi čitanje →

Prikupljaju se novčana sredstva za liječenje žene od 35 godina. Boluje od MS već 8 godina i ima 4 djece od kojih je najmlađe staro ni 2 godine. Pretpostavljam da je bar i treće dijete dobila u periodu borbe sa bolešću. Dobro, znam da smo stvarno svi različiti, imamo i različite želje, i okolnosti u…

Nastavi čitanje →

Ponekad je čovjeku potreban povratak u prošlost, u ono vrijeme kad je sve bilo toliko jednostavnije a vrijeme teklo sporije, da udahne miris smiraja. Tek toliko da shvati šta mu (ne) nedostaje. Tužno je pojmiti koliko različitim životima ljudi žive, koliko za neke vrijeme decenijama stoji. Ponekad bih najradije izbrisala cijelo svoje djetinjstvo, da se…

Nastavi čitanje →

Razmišljam (opet) o šiškama. One što ih zovu curtain bangs. Prije da ću ih fiknuti, nego da neću. Iako dosadi održavati ih, tako mi dobro stoje. Prekrile bi one dvije i po prve bore što su se ukazale. Mhe, totalno zagovaram prirodnu ljepotu, ali ne mogu reći da sam im se obradovala. Sijede su mi…

Nastavi čitanje →

Ne znam da li negdje na svijetu postoji osoba s kojom se nemogućnije posvađati, od moga muža. Uredu je biti čeličnih živaca, dosta jedna temperamentna osoba u odnosu, ali meni to nekako nije baš normalno. Ne kažem da mi fali svađanja sa njim, no bila bih zadovoljna i da nekad bude nešto više od razmijenjenih…

Nastavi čitanje →

Kada mi je teško u životu, gledam da se distanciram od stvarnosti. Obično tada pretjerujem sa gledanjem serija i filmova, čitanjem knjiga, skrolanjem rilsa po telefonu. Bude mi teško biti konstantno svjesna svoje teškoće. Odvratim si pažnju i odmorim, makar je podsvijest uvijek tu da golica svojim pipcima koliko god mislila da sam pobjegla od…

Nastavi čitanje →

Ponekad se plašim da zapravo nije stvar u porodu, i da nikada neću pamtiti bolje već samo sve gore. Ponekad me je strah da ću naslijediti Alchajmera od očevog strica. Studije su ustanovile tzv. mom brain kao stanje preopterećenosti mozga koje se događa ženama nakon poroda, kako bi se prilagodile ulozi majke. Također i zbog…

Nastavi čitanje →

Ne vjerujem u one priče da snovi predviđaju nešto što će biti i tako te baljezgarije. Mislim da to samo naša podsvijest ispliva u nekom obliku. Snovi koje najčešće sanjam a da ih se sjećam su mnoštvo knjiga, da plivam u izboru ili ih sakupljam ili sam dobila dosta na poklon i ono…sajmovi knjiga, biblioteke…

Nastavi čitanje →

Pokušala sam se pojaditi najboljoj drugarici i, iako ne tim riječima bukvalno, ali reče mi da saburam i malo me i to zaboljelo ali realno, svako od nas ima nekih svojih muka a dok nisu muke bolesti ili hljeb na stolu i slično, i jest za saburanja. Pa ipak, kako se u zadnje vrijeme osjećam…

Nastavi čitanje →

Ponekad tako jako zavidim muškarcima. Bože dragi, što se ne rodih kao muškarac i te žalopojke. Nikad ozlojeđenija na muškarce kao u hormonskom postpartumskom uraganu. Niti krvare mjesečno, niti postaju neprepoznatljivi vanzemaljac samom sebi tokom trudnoće, niti se cijepaju na pola dok rađaju. Niti funkcioniraju na par sati iskidanog sna godinama, niti su rastrzani između…

Nastavi čitanje →

– Znaš, meni je teško ponekad što moram svaki dan praviti ručak i pospremati stan, i onda mi ostane malo vremena da se mazim i igram sa tobom. – Mama… meni bude tako tesko nekad kad mojam pospjemati igjacke.

Nastavi čitanje →

Ovih dana nisam imala vremena mnogo razmišljati o tome kako sam, naiđu ponekad dvije i po sekunde kad mi prođe glavom, pa kakav je ovo umor više i imam li ja volju za životom. Mislim, imam, samo me prođe već prije nego završimo sa doručkom. Od tada pa do kraja dana sam na autopilotu, od…

Nastavi čitanje →

Kako je lijep osjećaj doći u mjesto za koje me vežu lijepe uspomene iz djetinjstva. Čak i miris u ovom stanu me baca u ono vrijeme kada sam kao dijete sve ovo doživljavala sa neobuzdanim oduševljenjem. Krenula sam prošetati i punim srcem pomislila kako bih sad zagrlila svaku zgradu na koju naiđem koliko mi je…

Nastavi čitanje →

Jednu od mojih tuga je ogrijalo sunce zadnjih dana i nadam se da će potrajati.

Nastavi čitanje →

Moram priznati, ne snalazim se najbolje na ovoj platformi. Kada se logiram, sve što vidim su neke opcije vezane za moj blog i moje objave, tu su komentari na moje postove i to je to. Moram ukucati početnu stranicu blogger.ba da bih pronašla druge blogove i pročitala ih. Nije valjda da nema neke opcije sa…

Nastavi čitanje →

Zadnjih godina često pomislim kako bih trebala biti sretnija nego što se osjećam. Čitajući o svim gadostima koje se svakodnevno događaju širom svijeta, ne mogu da ne zaključim koliko je normalno dosadan život koji vodim. I zahvalna sam na svemu što imam, nije da nisam, samo nekako…kao da mi fali neka iskra od prije. Možda…

Nastavi čitanje →

Ne znam je li do temperature u stanu, neadekvatne zemlje, nedostatka dohrane, neadekvatnog zalijevanja vodom ili je jednostavno nekim osobama zapisano da im svaka biljka uvene. Ja sam jedna od tih osoba. Meni je i kaktus uspio uvenuti. Bukvalno od momenta kad dospije u moj stan, vidim da biljka počne umirati. List po list, latica…

Nastavi čitanje →

Zadnji komentar na prošli post podsjeti me na još jednu nejasnoću: kaže se u vjerskim učenjima, kako je Bog stvorio čovjeka sa slobodnom voljom, dakle dao mu je da može izabrati kakav će biti. Hm, da li je? Ako dva čovjeka imaju slobodnu volju, pa jedan odabere da bude neki dobročinitelj u životu a drugi…

Nastavi čitanje →

Nikada nisam bila posvećena vjernica. Mislim da o tome dosta određuju posvećenost porodice vjeri i okruženje tokom djetinjstva, a ja sam bila umjereno do slabo izložena. Ipak, kako god prošlo djetinjstvo, nekako imam osjećaj da bih u odraslom dobu došla do manje-više istih dilema, da ih tako nazovem. U vrhu stvari koje me nerviraju kod…

Nastavi čitanje →