Pokušala sam se pojaditi najboljoj drugarici i, iako ne tim riječima bukvalno, ali reče mi da saburam i malo me i to zaboljelo ali realno, svako od nas ima nekih svojih muka a dok nisu muke bolesti ili hljeb na stolu i slično, i jest za saburanja. Pa ipak, kako se u zadnje vrijeme osjećam kao poklopljeni kipući lonac, osjećam potrebu da negdje ispustim paru. Ne moram ništa riješiti, dovoljno mi je da ispričam nekome kako mi je.
Iskreno govoreći, najradije bih išla u teretanu ili bilo kakav vid vježbanja u kojem se mogu prepoznati. Dobila sam iščašenje kapka od prevrtanja očiju kad vidim instagramuše kako vježbaju uz bebe sa sve osmijehom i spretno mjesecima, to bombe postaju od preredovnih uspješnih treninga. Ja sam triput pokušala to kućno vježbanje, djeca mislila hoću da se igramo penjanja po meni.
Danas mi je baš došlo da plačem, nekako imam osjećaj da bi mi jedna prospavana noć dala energije bar za mjesec dana. Ili možda kada nam obroci ne bi ličili na egzorcizam.
Umjesto plakanja spremila sam nas, išli smo u šetnju i baš nam je prijalo.
***
Bridget Jones mi je jedan od onih comfort filmova. Kada mi nije ni do čega, kada je vani vrijeme nikakvo, kada propadnu neki planovi…uvijek mi popravi raspoloženje.
Nekad nam je potrebno samo da nas neko sasluša, bez da išta kaže. Ako prijateljica nema djecu, teško i da može razumjeti o čemu joj pričaš.
Sada imaš osjećaj da će to stanje trajati zauvijek i ako imaš potrebu, plači. I traži pomoć kad god možeš.
Upravo to, samo slušanje ponekad je sasvim dovoljno. Ima djecu, samo ima svoje neke muke trenutno pa zato pišem da joj možda jednostavno nije trenutno kapacitet da sluša i moje.
Nemam osjećaj da će trajati zauvijek jer sam ovo već prošla, prvi put je sve najdramatičnije. Stvarno nije fer što se u periodu tolike nježnosti i ljubavi izgubimo u umoru i iscrpljenosti ali eto, Bože moj.
onda znaš kako je. Zna se nekad desiti da drugo dijete bude potpuno drugačije od prvog po pitanu spavanja, gore, pa džaba svako iskustvo i znanje, umor je umor.
Kaže jedan prijatelj kad je dobio drugog sina koji je dosta nemirniji od prvog i teže s njim: da se rodio prvi, ostao bi jedinac 😂
Šta, nekad? Mislim da se uvijek potrefi jedno mirno a drugo pravi lom. xD
Onda piši ovdje. Neki ljudi se boje čuti tuđe muke i to mi je bezveze. Naravno, ne želi nitko to slušat stalno, ali nekad, pružiti riječ utjehe ili savjet je uredu.
Nasmija me s ovim ” kad nam obroci ne bi ličili na rgzorcizam”.
Što se tiče vježbanja, ma polako. Fitnes industrija nam je nametnuma vježbanje kao must have, ona u 9.mjesecu trudnoće diže 50kg, pa fitnes trenrrica izvodi vježbe sa bebom, njima je to posao i imaju vremena 3 sata nevno pješačit pa nama zbog svega toga nabijaju grižnju savjesti. Bit će vremena i za to, samo ako nemaš sad vremena, nemaš. Mislim da su kućni poslovi i lagane šetnje sasvim dovoljni u nekom stadju života.
Ne znam, ne bih rekla da se boje, samo ponekad na našu ličnu ranjivost ne možemo podnijeti slušati još o tuđim jadima jer se jedva borimo i sa svojim.
Vježbanje me ne privlači radi forme i trenda nego zato što mi daje energiju i snagu da sve radim brže, spretnije, poletnije.
Vjeruj da sam poželjela i dugu šetnju, imam bebu koja ne spava gotovo nikako po danu a previše je aktivna da bi htjela biti dugo u kolicima. xD
Evo, ovo što je Laura rekla, i ja se slažem s tim.
Uštedila si slova xD