(Ne)nedostajanja

Ponekad je čovjeku potreban povratak u prošlost, u ono vrijeme kad je sve bilo toliko jednostavnije a vrijeme teklo sporije, da udahne miris smiraja. Tek toliko da shvati šta mu (ne) nedostaje.

Tužno je pojmiti koliko različitim životima ljudi žive, koliko za neke vrijeme decenijama stoji.

Ponekad bih najradije izbrisala cijelo svoje djetinjstvo, da se ničega ne sjećam i nemam nikakve spone s ničim i s nikim. Ponekad bih samo željela da sam se u svemu tome osjećala malo sigurnije, voljenije i manje izgubljeno.

Nikad nisam bila od onih ljudi koji kažu da im je srednja škola bio najbolji period u životu.

Steknem dojam da su ti ljudi u srednjoj školi imali neki mentalni vrhunac i da je sve poslije bilo neko (pr)opadanje.

Nikad nisam bila od ljudi koji čeznu za djetinjstvom i tim osjećajem bezbrižne lakoće. Vjerovatno zato što nisam bila posve bezbrižna.

8 komentara

  1. Hmm, da, ljudi romantiziraju prošlost jer u suštini kao dijete nemaš sve obaveze odraslih osoba pa samim tim se čini da je sve bilo lakše. Ali, zaista neka djeca imaju nelijepo djetinjstvo i tek kasnije u životu žive kako zaslužuju.
    Meni je srednja isto samo ok bila, ne bih imala nikakvu želju proživljavati to opet. Fakultet i taj period su mi bili kul, al opet nekako mi je najljepše sad kad sama mogu da donosim svoje odluke i živim život po svom.

    1. Djetinjstvo obilježi čovjeka na način koji se ne može izbrisati. Kad odrasteš u stabilnom okruženju, razmišljam da se poslije u životu lakše suočavaš sa svime. Ne znam, možda griješim.
      I meni je period fakulteta bio jedan od najljepših. Lijep je i ovaj sad, uz izuzetak toga što obaveze ponekad malo guše.

Komentariši