Pa, dokle ćemo čekati to proljeće ove godine? Stvarno nema smisla više. Smrzla sam se zadnja dva dana. Još po nekoj nesreći, gdje god otputujem, dočekaju me snjegovi i ledene kiše, a ja striktno planirala da ću ići kad otopli u aprilu i maju. Ponijela gospođa najtanju duksericu, e baš sam se provela. Sjećam se kad sam bila mala, jedva dočekam februar da dođe i već računam da je počelo proljeće, a sad nešto zima počela trajati sto mjeseci u godini. Uvijek sam mrzila zimsko doba. Veselila sam se da snijeg počne što ranije padati, da se ispada dobro dok mu je vrijeme i da onda smirom dočekam proljeće. Stvarno me već živcira ovolika hladnoća.
Jedan od najljepših prizora mi je kad se približavam moru, pa onaj prvi pogled na more…ah, ljepote. Prosto liječi i dušu i srce. Zamišljam ponekad da bi mi sve u životu bilo potaman kada bih živjela u nekom omanjem gradiću negdje na obali u Italiji. Ne žive mediteranci bezveze po sto godina.
Jestee i meni najljepši osjećaj kad tek ugledam more, onako vozeći se cestom. 🥰
Ne znam što je to tako. Što se tako ne osjećam recimo, kad se približavam rijeci ili kakvom jezeru ili vodopadu 😀
Mnogo se radujem moru ove godine.
A što se tiče klime sve je u p.m prije ljeti ne možeš noći disati od vrućine sad daj da nešto ogrnem🙈
Vjerujem da će tebi ovo ljeto biti baš posebno 😀
Ima onih izjava kad žugaju na hladnoću pa kažu, nikad više neću ništa reći na vrućinu. I onda dođe ljeto pa opet svejedno žugaju na vrućinu.
Kod nas toplo, može se u kratkim, veći dio dana, samo ponekad puhne.
Ima vala. Ma ja se radije oznojim od vrućine, pa sekunda se okupati i rashladiti a zimi samo uvlačiš dušu u sebe, pa nikako kosti ugrijati xD